KONTEKST

Stara Vlaška u prostornom i drugom smislu istovremeno oslikava znatan potencijal i zapuštenost gradskoga javnog prostora.

Najveći potencijal leži u čitanju povijesnog sloja – Stare Vlaške kao jedne od prvih ulica koje su otvarale tadašnju jezgru grada prema istoku. Duh prostora kroz volumensku prisutnost viših zgrada s južne strane i nižih, svjetovnih sa sjeverne strane te koridor kolnika – govori o namjeni, dinamici i potencijalu što ih je ta ulica imala kroz vrijeme. Njezina je posebnost i prisutnost duhovnog sadržaja – crkve sv. Martina, koja, uza studentski smještaj, elegantno pridonosi razlikovnosti. Južna strana Stare Vlaške ima čak i hotelski sadržaj – što će, nadajmo se, u budućnosti biti zanimljiva dinamična urbana točka Zagreba.

KONCEPT

Osnovni koncept prostora pješačke zone Stare Vlaške bazira se na protočnom povezivanju obližnjih pješačkih silnica:

– zeleno-rekreativnih (Park Ribnjak, SRC Šalata);

– trgova (Europski trg, Iblerov trg, Trg hrvatskih velikana…) u cirkularne pješačke cjeline.

Naglašeno longitudinalni prostor možemo zonirati u tri ‘trake’: južni prostor, koji ostaje širok i slobodan za svako kretanje te pristup interventnim i dostavnim vozilima prema potrebi; središnju zonu zelenila i odmora; te sjevernu ‘traku’, koja je spora i orijentirana na terase i turističku ponudu.

Zeleni dio sastoji se od hortikulturno uređenih cvjetnih otoka, malih ‘brdašaca’ ukrašenih ornamentalnim visokim travama i niskim grmovima magnolija. Zeleni dio obogaćen je velikim klupama za vizure i odmor građana, česmama za piće, koševima za sitni otpad.

Pješački dio duž obje strane Vlaške sastoji se od jednoobraznog opločenja partera prirodnim kamenim pločama i blagog udaljavanja ugostiteljskih sadržaja sa sjeverne strane od povijesnih fasada.

Sjedeći dio ugostiteljskih terasa diferenciran je podnim opločenjem, a seže do imaginarne linije konture povijesne ulice. Ograničavanjem prostornog širenja terasa postižu se ravnoteža i sklad urbanog prostora.

Arhitektonskom kompozicijom poklanja se pažnja i odaje važnost prostoru pješačke zone, koja na ovaj način dobiva i zelenu ‘scenografiju’, a Zagreb još jedan ‘zaštićeni’ javni prostor, ulicu-trg.

Zadržavaju se i naglašavaju svi vrijedni zatečeni povijesni elementi:

– reminiscencija na ulicu -> podne mjedene oznake;

– vizura prema katedrali -> izostavljanjem mobilijara u zoni vizure;

– zadržavanje skulpture Šenoi na povišenom platou -> bezbarijerni plato pretapa se u pješačku površinu i naglašava nestajanje ulice i nastajanje pješačke zone;

– simetrično uklapanje postojećih rasvjetnih stupova u prostor;

– predlaže se i logično proširenje pješačkih parternih površina prema Ribnjaku i povezivanje s pješačkim dijelovima u Draškovićevoj.

Otvaranje vizura

Prostor Stare Vlaške svojim naglašeno longitudinalnim karakterom otvara tri vrlo pitoreskne vizure:

– zapadnu prema zagrebačkoj katedrali i iličkom neboderu u pozadini;

– istočnu prema neoklasicističkoj zgradi nekadašnje Slavenske banke (projekt iz 1920-ih, Hugo Ehrlich);

– treća vizura otvara se prema fasadama Stare Vlaške sa sjeverozapada iz smjera Branjugove ulice…

Isticanje vizure na povijesna pročelja zabilježeno je i na povijesnoj fotografiji te postaje lajtmotiv ovog koncepta.

ZANIMLJIVOSTI

Posebnost arhitektonskog rješenja javnog prostora pješačke zone leži u njegovoj sposobnosti da svojim obilkovanjem potencira nastanak novog središta društvenog života, susreta i aktivnosti unutar centra grada.

Sama bit posebnosti javnog prostora Stare Vlaške odlikuje se djelomično i kroz sadržaje koje će lokali projicirati u javni prostor, gdje je moguće zamisliti i scenarij u kojem Vlaška postaje npr. gastrodestinacija – ‘doručak u Vlaškoj’… jer karakteristika sjeverne strane Vlaške jest zimska obasjanost do podnevnih sati…

Uz hotelski sadržaj i aktivnosti te duhovno-kulturnu dimenziju obližnjih crkvenih sadržaja – Stara Vlaška vrti se u krugu kulturno-turističkih aktivnosti. Prijateljsko okruženje za pješake pritom je ključan sastojak uspješno izvedenoga javnog prostora pješačke zone. Široke površine pješačke komunikacije s klupama, zelenilom, cvjetnjacima i drugim elementima koji potiču na šetnju, druženje, odmor, sanjarenje… ostavljaju nam sjećanja zbog kojih i posjećujemo takva mjesta ili odrastamo u njima, stanujemo u povijesnim djelovima, centrima gradova…

S obzirom na to da je prostor predefiniran svojim obodima i fasadama na sjeveru i jugu te na istočnoj strani – ostaje mogućnost intervencije (gradnje novog objekta) na zapadnoj strani Branjugove ulice – na poziciji postojeće građevine. Iako je ona izvan ovog zahvata, nova, suvremena gradnja obogatitila bi javni prostor u razlikovnosti.

Svi oblici umjetnosti obogaćuju okoliš i stvaraju poseban identitet mjesta.

Promicanje lokalne kulture i identiteta kroz javni prostor potencirano je predloženim konceptom i zoningom.

Pješačka zona može odražavati lokalnu kulturu, tradiciju i povijest mjesta kroz arhitektonske elemente, kvalitetno izvedene industrijske i/ili obrtničke radove te vrhunske materijale.

Sve bi se trebalo očitovati jednoobraznim parternim rješenjem, dizajnom namještaja, nenametljivom suvremenom javnom rasvjetom koja će biti ‘skrivena’, odnosno koja će ravnomjerno osvjetljavati samo hodnu plohu Stare Vlaške.